Pravilno održavanje higijene podrazumjeva korištenje četkice za zube i paste. Međutim, samo navedeno nije dovoljno. Na tržištu postoje dodatna pomoćna sredstva za oralnu higijenu, a to su dentalni konac, interdentalne četkice, strugač jezika, te oralni tuš.
Danas bi se posvetili oralnom tušu. Kakav je to aparat? Čemu služi? Koje su mu prednosti, a koji su nedostaci?
Oralni ili dentalni tuš je električni aparat koji koristi vodu pod pritiskom za uklanjanje nečistoća, ostataka hrane I bakterija iz teško dostupnih mjesta u usnoj šupljini.
Oralni tuš predlažemo kao obavezno pomoćno sredstvo za održavanje higijene kod pacijenata koji imaju ugrađene implantate, mostove, krunice, kao i kod pacijenata koji nose fiksni ortodontski aprat.
Na tržištu postoje razne vrste oralni tuševa, a razlikuju se po:
- vrsti napajanja( na struju ili na baterije)
- rezervoaru za vodu( u dršci tuša ili kao zaseban rezervoar)
- jačini mlaza vode
- vrstama nastavaka.
Predlažemo da izaberete oralni tuš poznatijih proizvođača, jer se pokazalo da manje poznati oralni tuševi, a samim tim i jeftiniji, imaju manji pritisak, pa jačina mlaza vode nije dovoljno jaka, čime se smanjuje i efikasnost čišćenja.
Ono što je za pacijente bitno je da odaberu onaj koji će njima najviše odgovarati. Za kućnu upotrebu predlažemo oralni tuš na struju i sa rezervoarom za vodu koji je odvojen od drške. Pacijenti koji često putuju će izabrati oralni tuš na baterije sa rezervoarom koji se nalazi u dršci.
Rok trajanja je kao i svakog malog kućanskog aprata.
Nedostatci oralnih tuševa:
- Cijena – visoka cijena može da bude glavni razlog odustajanja od kupovine.
- Veličina- oralni tuševi na struju mogu da zauzmu dosta mjesta na umivaoniku ili nekom mjestu u kupatili
- Prva korištenja mogu biti malo neuredna, vode može biti po ogledalu, umivaoniku, licu, no međutim s malo prakse vrlo brzo ćete ovladati korištenjem ovog vrlo korisnog aprata.
Smatramo da upotreba oralnog tuša ima više prednosti, nego nedostataka i da je to vrlo dobra investicija za održavanje oralnog zdravlja, prvenstveno kod pacijenata koji imaju implantate.